Sunčani dan je obećavao pustolovinu dok su se Ivana, Petar i Marko vozili prema Nacionalnom parku Plitvička jezera.

The sunny day promised adventure as Ivana, Petar, and Marko drove towards the Plitvice Lakes National Park.

Smijeh i veselo čavrljanje ispunjavali su automobil dok su razmišljali o prirodnim ljepotama koje će vidjeti.

Laughter and cheerful chatter filled the car as they thought about the natural beauties they would see.

Stigli su rano ujutro i odlučili započeti šetnju stazama parka.

They arrived early in the morning and decided to start walking the park's paths.

Ivana je bila oduševljena vodom koja je svijetlila u svim nijansama plave i zelene, slapovima koji su proizvodili umirujuću glazbu, i gustim zelenilom što je davalo svježinu zraku.

Ivana was delighted by the water shimmering in every shade of blue and green, the waterfalls producing soothing music, and the dense greenery providing freshness to the air.

Nakon nekoliko sati šetnje, odlučili su se odmoriti pored jednog od jezera.

After a few hours of walking, they decided to rest by one of the lakes.

Ivana je izvadila sendviče i sokove iz ruksaka, a Petar i Marko su pružili pomoć, raspoređujući jelo po velikom platnu na travi.

Ivana took out sandwiches and juices from her backpack, and Petar and Marko offered to help, spreading the food on a large blanket on the grass.

"Idem samo do onog drveta, trebam malo vode," rekla je Ivana, ustajući i pritom zgrabivši praznu bocu vode.

"I'll just go to that tree, I need some water," said Ivana, standing up and grabbing the empty water bottle.

Dok je Ivana odlazila, Petar i Marko su se bacili u raspravu o kojem putem da nastave istraživanje parka.

As Ivana walked away, Petar and Marko started discussing which path to take for further exploration of the park.

Ivana se spustila do vode, napunila bocu, ali se na povratku pogubila u svojim mislima.

Ivana made her way to the water, filled the bottle, but got lost in her thoughts on the way back.

Odjednom, s ruba vidika, uočila je skupinu malih, pokretnih figura pored vode.

Suddenly, from the edge of the viewpoint, she spotted a group of small, moving figures near the water.

"To moraju biti Petar i Marko," pomislila je Ivana, nasmiješivši se i trčeći prema njima, ne shvaćajući da se zapravo približava obitelji patki koja je u miru uživala u svom jutarnjem kupanju.

"Those must be Petar and Marko," Ivana thought, smiling and running towards them, not realizing that she was actually approaching a family of ducks peacefully enjoying their morning bath.

Ivana se približila, mahala rukama i dovikivala, "Hej, čekajte me!

Ivana approached, waving her arms and shouting, "Hey, wait for me!"

" Međutim, čim je došla bliže, shvatila je svoju grešku.

However, as she got closer, she realized her mistake.

Patke su se prestrašile i počele bježati prema vodi, haršajući i frkćući.

The ducks got startled and started fleeing towards the water, quacking and flapping.

Ivana se smijala sama sebi dok je gledala patke kako se udaljavaju plutajući po blistavom jezeru.

Laughing at herself, Ivana watched the ducks drift away on the glistening lake.

Pridružila im se i obitelj posjetitelja parka, smijući se njezinoj komediji zabune.

The family of park visitors joined in, laughing at her comedic mishap.

Osjećajući se pomalo zbunjeno, no sa smješkom na licu, Ivana se vratila Petru i Marku koji su već počeli tražiti nju, zabrinuti njezinim duljim izbivanjem.

Feeling a bit bewildered but still smiling, Ivana returned to Petar and Marko, who had already started looking for her, worried about her prolonged absence.

"Pa gdje si bila?

"Where have you been?

Pokušavali smo te naći!

We were trying to find you!"

" rekao je Petar dok je Marko dodavao, "Jesi li vidjela te predivne patke?

said Petar, while Marko added, "Did you see those beautiful ducks?

Jako su fotogenične.

They're really photogenic."

"Ivana im je prepričala svoju pustolovinu, a troje prijatelja su se srčano smijali nesporazumu.

Ivana recounted her adventure, and the three friends laughed heartily at the misunderstanding.

Odlučili su nastaviti dan u susret novim avanturama, obećavajući da će se držati zajedno kako bi izbjegli slične komične situacije.

They decided to continue the day toward new adventures, promising to stick together to avoid similar comical situations.

Ivana je shvatila da čak i u najdražim prirodnim parkovima, prave posjetitelje ne možeš uvijek razlikovati od njezinih stanovnika.

Ivana realized that even in the dearest natural parks, one can't always distinguish true visitors from their inhabitants.

S nasmijanim srcem, nastavila je šetnju stazama Plitvičkih jezera sa svojim prijateljima, znajući da će ova priča biti jedna od onih koje će se prepričavati godinama.

With a smiling heart, she continued walking the paths of the Plitvice Lakes with her friends, knowing that this story would be one of those retold for years to come.