Ivana je sjedila za svojim stolom, osjećajući srce kako joj udara u grudima.

Ivana sat at her desk, feeling her heart pound in her chest.

Sunčeva svjetla ulazila su kroz staklene zidove zgrade, osvjetljavajući moderan ured.

Sunlight streamed through the glass walls of the building, illuminating the modern office.

Danas je bila velika prezentacija.

Today was the big presentation.

Ivana je bila posvećena voditeljica projekta, ali je imala strah od javnog nastupa.

Ivana, a dedicated project manager, had a fear of public speaking.

Luka, tehnički pametni član tima, prepun samopouzdanja, prišao je njenom stolu.

Luka, the technically savvy team member, full of confidence, approached her desk.

"Ne brini, Ivana," rekao je sa širokim osmijehom.

"Don't worry, Ivana," he said with a broad smile.

"Ja ću to riješiti.

"I'll handle it."

"Ivana je znala da Luka može pomoći, ali također je osjećala da ona mora dokazati svoju sposobnost pred Upravom.

Ivana knew that Luka could help, but she also felt she needed to prove her ability to the Management.

Marko, iskusni izvršni direktor, bio je skeptičan prema novim idejama.

Marko, the experienced executive director, was skeptical of new ideas.

Ivana je odlučila prije sastanka razgovarati s njim.

Ivana decided to talk to him before the meeting.

Koraci prema Markovom uredu bili su teški.

The steps to Marko's office felt heavy.

Kada je stigla, lagano je pokucala na vrata.

When she arrived, she knocked lightly on the door.

"Marko, možemo li razgovarati?

"Marko, can we talk?"

" upitala je.

she asked.

Marko je podigao pogled.

Marko looked up.

"Naravno, Ivana.

"Of course, Ivana.

O čemu se radi?

What's it about?"

""Želim vam reći o našem projektu.

"I want to tell you about our project.

Znam da imate sumnje, ali vjerujem da možemo postignuti mnogo s ovom idejom," rekla je Ivana, srce joj je ubrzano tuklo.

I know you have doubts, but I believe we can achieve a lot with this idea," Ivana said, her heart beating fast.

Marko je pažljivo slušao i klimnuo glavom.

Marko listened carefully and nodded.

"Dobro, Ivana.

"Alright, Ivana.

Čut ćemo više na sastanku.

We'll hear more at the meeting."

"Došao je trenutak prezentacije.

The moment of the presentation arrived.

U prostranoj sali za sastanke sjedili su članovi Upravnog odbora.

In the spacious meeting room, the Board members were seated.

Ivana je počela govoriti, ali osjetila je kako joj glas podrhtava.

Ivana started to speak, but she felt her voice tremble.

Luka je odmah uskočio, govorio je brzo i samouvjereno.

Luka immediately stepped in, speaking quickly and confidently.

Ali, Ivana je znala da mora preuzeti odgovornost.

But Ivana knew she had to take responsibility.

Udahnula je duboko i odlučno nastavila.

She took a deep breath and decisively continued.

"Hvala, Luka.

"Thank you, Luka.

Želim objasniti zašto je ovaj projekt važan," rekla je.

I want to explain why this project is important," she said.

Obratila se direktno Marku.

She addressed Marko directly.

"Marko, ovaj projekt donosi inovaciju koja može unaprijediti naš rad.

"Marko, this project brings innovation that can enhance our work.

Trebamo vašu podršku.

We need your support."

"Marko ju je ozbiljno gledao, a zatim se nasmiješio.

Marko looked at her seriously, then smiled.

"Dobro, Ivana.

"Alright, Ivana.

Uvjerila si me.

You've convinced me."

"Članovi Upravnog odbora su se složili, a projekt je dobio financiranje.

The Board members agreed, and the project received funding.

Ivana je osjećala neopisivo olakšanje.

Ivana felt an indescribable relief.

Postigla je svoj cilj.

She had achieved her goal.

Njezina veza sa Lukom i Markom je ojačala.

Her relationship with Luka and Marko strengthened.

Kako je ljetno sunce zalazilo nad Zagrebom, Ivana je shvatila da je postala sigurnija u svoje sposobnosti.

As the summer sun set over Zagreb, Ivana realized she had become more confident in her abilities.

Vjerovala je u sebe više nego ikada prije.

She believed in herself more than ever before.