Zvuk kiše na hrđavom krovnom limu odjekivao je u staroj napuštenoj skladišnoj hale u Rijeci.

The sound of rain on the rusty metal roof echoed in the old abandoned warehouse in Rijeka.

Hladan vjetar uvlačio se kroz razbijene prozore.

A cold wind crept through the broken windows.

Unutra je bilo tamno, osim svjetla koje je dopiralo iz malenog prozora gore visoko na zidu.

Inside, it was dark, except for the light coming from a small window high up on the wall.

Troje ljudi, sami u tom ogromnom prostoru, unosili su život u taj zaboravljeni kutak.

Three people, alone in that vast space, were bringing life into that forgotten corner.

Matej, umjetnik s velikim snovima, stajao je u sredini.

Matej, an artist with big dreams, stood in the middle.

Njegove oči sjajile su od strasti.

His eyes shone with passion.

"Ovo je savršeno," rekao je, mašući rukama prema praznom prostoru.

"This is perfect," he said, waving his hands toward the empty space.

"Ovdje možemo napraviti nešto nevjerojatno.

"Here we can create something incredible.

Art kolektiv za sve kreativce u Rijeci.

An art collective for all creatives in Rijeka."

"Ana, izvršna i uvijek organizirana, stajala je uz Mateja.

Ana, efficient and always organized, stood next to Matej.

"Moramo provjeriti stanje strukture," rekla je, prakticirajući svoj profesionalni ton.

"We need to check the state of the structure," she said, practicing her professional tone.

"Trebat će nam dozvole i resursi.

"We'll need permits and resources.

Ali vjerujem da možemo.

But I believe we can do it."

"Dario je šutio, gledajući sumnjičavo oko sebe.

Dario was silent, looking around skeptically.

Bio je skeptičan.

He was doubtful.

"Matej, ovo je hrđavo, zima je, a mjesto je hladno.

"Matej, this place is rusty, it's winter, and it's cold.

Hoće li ljudi stvarno doći ovdje?

Will people really come here?"

"Matej se okrenuo prema Dariu s ozbiljnim izrazom lica.

Matej turned to Dario with a serious expression.

"Zamisli što možemo stvoriti.

"Imagine what we can create.

Pomoći lokalnim umjetnicima, potaknuti kreativnost u zajednici.

Helping local artists, encouraging creativity in the community.

To je vrijedno rizika.

It's worth the risk."

"Dario je slegnuo ramenima.

Dario shrugged.

"Moramo biti realni," uzdahnuo je.

"We need to be realistic," he sighed.

U tišini, kiša je nastavila padati, ali Matej nije odustajao.

In the silence, the rain continued to fall, but Matej did not give up.

"Dario," rekao je tiho, ali s mnogo osjećaja, "ovo nije samo za nas, nego za cijeli grad.

"Dario," he said quietly but with great feeling, "this isn't just for us, but for the whole city.

Rijeka treba mjesto poput ovog, a mi to možemo stvoriti.

Rijeka needs a place like this, and we can create it."

"Dario je ponovno pogledao oko sebe.

Dario looked around again.

Puno krhotina, ali vidio je i ono što je Matej vidio - potencijal.

A lot of debris, but he also saw what Matej saw - potential.

"Dobro," rekao je konačno, s bljeskom inspiracije u očima.

"Alright," he finally said, with a spark of inspiration in his eyes.

"Ali trebamo plan.

"But we need a plan.

Precizan plan.

A precise plan."

"Ana se osmjehnula, olakšanje joj je preplavilo lice.

Ana smiled, relief washing over her face.

"U redu.

"Okay.

Prvi korak je osigurati ovo mjesto.

The first step is to secure this place.

Redefinirat ćemo ga.

We'll redefine it."

""Drugi korak," dodao je Matej, "je okupiti ljude.

"The second step," added Matej, "is to gather people.

Razgovarat ćemo s lokalnim umjetnicima, zajednicom.

We'll talk to local artists, the community.

Bit će to zajednički projekt.

It will be a joint project."

"Treća osoba uz njih polako se otvorila prema toj viziji.

The third person among them slowly opened up to that vision.

Dario je klimnuo glavom, osjetivši toplinu zajedništva.

Dario nodded, feeling the warmth of camaraderie.

"Pronaći ćemo način, Matej.

"We'll find a way, Matej.

Uz malo napora, možemo ovo ostvariti.

With a little effort, we can make this happen."

"Unatoč hladi i izazovu, svi su se složili.

Despite the cold and the challenge, they all agreed.

Matej naučio važnost isprepletanja snova sa stvarnošću, dok je Dario osjetio uzbuđenje odvažnih ideja.

Matej learned the importance of weaving dreams with reality, while Dario felt the excitement of bold ideas.

Počeli su s maltreom škripom, spremni prihvatiti izazove i graditi svoje bolje sutra.

They began with a creaky staircase, ready to embrace the challenges and build their better tomorrow.

Tako je u rijeci, gdje hladan povjetarac više nije bio samo povjetarac, umjetnost pronašla svoj novi dom.

Thus, in Rijeka, where a cold breeze was no longer just a breeze, art found its new home.